O NAMA


PULAPROMET d.o.o. za prijevoz putnika je trgovačko društvo s ograničenom odgovornošću.
Temeljni kapital Društva je sporazumno podijeljen kako slijedi (Tt-16/3204-2) TRGOVAČKI SUD U PAZINU, od 16.05.2016.:

  • GRAD PULA (86%),
  • OPĆINA LIŽNJAN (5%),
  • OPĆINA MEDULIN (7%),
  • GRAD VODNJAN (1%),
  • OPĆINA FAŽANA (1%).

PULAPROMET d.o.o. registrirano je kod Trgovačkog suda u Rijeci Rješenjem br. Tt-95/3328-2 od 21. siječnja 1996. godine pod tvrtkom PULAPROMET d.o.o. za prijevoz putnika, sa sjedištem u Puli (Društveni Ugovor).

Djelatnost poduzeća je:

  • prijevoz putnika u gradskom i prigradskom prometu,
  • prijevoz putnika u cestovnom prometu, redovni,
  • ostali prijevoz putnika, cestom,
  • ostale prateće djelatnosti u prometu,
  • promidžba (reklame i propaganda),
  • trgovina na veliko i posredovanje u trgovini.

Djelatnost se vrši na cijelom području Grada Pule i Grada Vodnjana te Općina: Medulin, Ližnjan i Fažana, a sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu i Zakonu o sigurnosti prometa na cestama.

U skladu s načelima efikasnosti i ekonomičnosti poslovanja i zaokruženim procesom rada, obavljanje poslova i radnih zadataka organizirano je u dvije organizacijske jedinice:

  • Prometno-Tehnički i
  • Financijsko-komercijalno računovodstveni poslovi.

Osnovna predodžba o poduzeću može se prikazati i slijedećim parametrima (podaci za 2014.g.):

  • prijeđeni kilometri: 1.879.089 km
  • broj prevezenih putnika: 3.673.032 putnika
  • broj autobusa: 34
  • broj zaposlenih: 121

Dobit Društvo stječe prodajom usluga prijevoza po određenoj cijeni koja je pod neposrednom društvenom kontrolom, tj. odobravanje cijene vrše nadležni organi lokalne samouprave.

PULAPROMET d. o. o. za prijevoz putnika
Starih Statuta 1/a
52100 Pula

MBS: 040013933
OIB: 96328250067
upis u registar: 21.01.1996.
primarna djelatnost: 49.31 – Gradski i prigradski kopneni prijevoz putnika

www.pulapromet.hr

UPRAVA:

  • direktor: Igor Škatar

NADZORNI ODBOR

  • Marko Martinčić, predsjednik
  • Denis Diković, zamjenik predsjednika
  • Dolores Čalić, član
  • Maja šarić, ćlan
  • Neta Žiković, član

Misija


Ubrzanim razvojem gospodarskog i društvenog života grada uvjetuju se kvalitativno novi zahtjevi pred sustav javnog prijevoza.

Kao izvršitelj javnog prijevoza, osnovni nam je cilj svojim radom pravovremeno zadovoljiti prijevozne potrebe građana i odgovoriti na promjene u zahtjevima uzimajući u obzir raspoložive kapacitete, a ujedno time dati svoj doprinos gospodarskom razvoju i unaprjeđenju kvalitete života grada.

Misija poduzeća je izgrađivanje i zadržavanje pozicije u prijevoznom smislu, te s efikasnom razvojnom politikom i aktivnim prisustvom u interesu korisnika usluga, vlasnika udjela Društva i zaposlenih u poduzeću, ispunjavati sve svoje zakonske obveze.


Povijest


Organiziranje javnog prijevoza u jednom gradu je civilizacijska tekovina. Nastanak javnog gradskog prijevoza u Puli povezan je sa naglim razvojem grada u drugoj polovici XIX stoljeća, kada se nametnula potreba adekvatnog rješavanja prijevoza putnika.

Na prijelazu iz XIX u XX stoljeće, kočije i kola kao prijevozno sredstvo više nisu mogli zadovoljiti narasle potrebe, pa se po uzoru na mnoge gradove tog vremena počelo razmišljati o gradnji tramvaja.
Godine 1897. Ministarstvo željeznica Austrije odobrilo je inž. Rudolfu Urbanitzkyiu početak radova na izgradnji tramvajske pruge. Radovi su započeli 1902. godine.

Nakon eksperimentalnog rada, električni tramvaj svečano je pušten u promet 24.03.1904. godine. Ovaj datum je proglašen danom Pulaprometa. Pula je tada imala električni tramvaj 5 godina poslije Rijeke, 6 godina prije Zagreba i 22. godine prije Osijeka. Tramvaj je u to vrijeme bio atrakcija za Pulu.

U prva četiri mjeseca rada prevezeno je 410 000 putnika, prijeđeno 126 000 km i ostvaren prihod od 50.000 tadašnjih kruna. Početni uspjesi tramvaja potakli su ideju o izgradnji i proširenju tramvajske mreže do Fažane i do Vodnjana. Električni tramvaj je bio simbol novog vremena, ponos Pule i jedno od najsimpatičnijih lica s ulice. Završetkom I SR značenje Pule u gospodarskom pogledu znatno se umanjuje, tako da dolazi do stagnacije tramvaja i nakon 30 godina služenja “stari dobri tramvaj” prestao je djelovati 16.04.1934. godine i prepustio mjesto autobusima.

U periodu od 1934. do 1941. godine prijevoz se obavlja po trasama gdje je prometovao i tramvaj. S obzirom na nedostatak statističkih pokazatelja nije moguće detaljnije analizirati rad poduzeća koje je obavljalo javni prijevoz u tom periodu.

Nakon II SR i osposobljavanjem gospodarskih subjekata za redovno funkcioniranje javlja se potreba za prijevozom. Tijekom 1947. godine formirano je Kotarsko poduzeće za prijevoz putnika u javnom gradskom i prigradskom prijevozu, koje je funkcioniralo pod različitim nazivima do 1961. godine. U tom periodu prošireno je područje opsluživanja na prigradske linije za Medulin, Premanturu, Marčanu, Štinjan, Rakalj i dr.

U periodu od 1962 do 1965. godine tadašnji “Lokalni saobraćaj” prolazi kroz tešku krizu, ali već 1967. godine nastaje faza oporavka nakon provedenog procesa racionalizacije i reorganizacije poslovanja. Godine 1967. garaža i uprava poduzeća bile su u današnjoj Kranjčevićevoj ulici (stara tvornica stakla), a autobusna stanica na Karolini. Uvjeti rada bili su izuzetno teški, osobito ljeti zbog velike prašine, te je autobusna stanica Karolina asfaltirana 1969. godine.

Tijekom 1967. godine u voznom parku bile su takozvane “alfe” kupljene od Riječkog Autotroleja. Te “alfe”, iako su bili stari autobusi, osigurali su premošćivanje problema nedostatka autobusa. Krajem šezdesetih godina “Lokalni saobraćaj” bio je jedno od najboljih poduzeća po poslovanju i kvaliteti usluge po svim pokazateljima tadašnje grupacije javnih prijevoznika. Kako je poslovanje bilo izuzetno pozitivno, iz vlastitih sredstava poduzeće je kupilo 15 novih autobusa marke MAN.

Podaci o poslovanju govore da je u 1971. godini prevezeno 7,2 milijuna putnika i prevaljeno 1,9 milijuna kilometara. Interesantno je ove pokazatelje usporediti s podacima iz 1999. godine, gdje je prevezeno 4,4 milijuna putnika uz praktički istu prijeđenu kilometražu.

Rezultati poslovanja “Lokalnog saobraćaja” tijekom 1972. godine potakli su ideju o cjelokupnoj integraciji tadašnjeg “Autosaobraćaja” i “Lokalnog saobraćaja” s ciljem fuzioniranja oba prometna poduzeća, tako da je “Lokalni saobraćaj” postao OOUR “Lokalni saobraćaj” u sastavu SOUR “Brioni”. U periodu od 1972 do 1984. godine poslovanje se odvijalo u sastavu “Briona”. Zacrtani ciljevi integracije nisu se ostvarili i dolazi, početkom 1984.g. do izdvajanja OOUR-a “Lokalni saobraćaj” iz “Briona” i u proljeće 1984g. dolazi do konstituiranja Komunalnog poduzeća Pulapromet, tako da pod ovim nazivom poduzeće egzistira i danas.

18.siječnja 1990. godine, Odlukom skupštine općine Pula osniva se Javno poduzeće Pulapromet u vlasništvu općine Pula.

Tijekom siječnja 1991.g. u promet je pušteno 7 komada autobusa marke MAN. Od 1. 01. 1996. godine sukladno Zakonu o trgovačkim društvima, J.P. Pulapromet se transformira u Trgovačko društvo PULAPROMET d.o.o. u vlasništvu grada Pula i Općina: Barban, Ližnjan, Marčana, Medulin, Svetvinčenat i Vodnjan.

U prosincu 1995.g. u promet je pušteno 10 novih autobusa marke Mercedes Benz (4 velika solo autobusa i 6 mini autobusa). Od svibnja 1996.g. autobusna stanica prigradskog prijevoza funkcionira na novoj lokaciji autobusnog kolodvora u Šijani.

Tramvaj iz 1904. godine



Bus iz 1971.g. marke MAN


Novi autobusi marke MAN

Tijekom veljače 2003.g. uvodi se novi naplatni sustav (elektronički naplatni sustav), i pušta u promet 6 novih autobusa marke MAN.

Novi naplatni sustav prilagođen je dosadašnjoj organizaciji prijevoza putnika u vozilima, gdje se poništavanje ili kupnja karte vrši kod vozača, odnosno ukrcaj putnika odvija isključivo kroz prednja vrata, a iskrcaj kroz ostala vrata vozila.

Naplatni sustav predstavlja integriranu informatičku cjelinu koja objedinjava više funkcija i gdje se veza između svih tih funkcija ostvaruje pomoću beskontaktne RF kartice (see Figure 1 System architecture).

Izradom i programiranjem beskontaktne kartice dobivaju se različiti tipovi kartica i putnih karata koje naplatni sustav podržava. Pod terminom izrada podrazumijeva se štampanje kartice termoprint ili retransfer tehnologijom čime se dobiva trajni otisak na kartici, dok se programiranjem podrazumijeva dodjeljivanje sigurnosnog koda, serijskog broja i ostalih podataka, odnosno ograničenja karakterističnih za pojedinu karticu ili kartu.

Na gradskim linijama Pule od kraja ožujka 2007.g. već prometuje 9 novih midi niskopodnih autobusa marke Iveco Irisbus Europolis kapaciteta 73 putnika (19 sjedećih i 54 stajaćih mjesta) i duljine 9,2 metara. Od 14.06.2007.g. u prometu je i preostalih 13 novih solo niskopodnih autobusa, marke Iveco Irisbus Citelis kapaciteta 82 putnika (30 sjedećih i 52 stajaća mjesta) i duljine 12 metara.

Novi autobusi imaju najmoderniju tehnologiju koja zadovoljava najviše ekološke standarde (EURO 4), u potpunosti su klimatizirani i opremljeni suvremenim automatskim mjenjačem, bogatom sigurnosnom opremom (ABS, ASR…), rampom za invalidne osobe, i najsuvremenijom tehnologijom (računalo za informacijski sustav i evidentiranje putnih karata, informativni displej za označavanje broja linije i odredišta, informativni displej za najavu iduće stanice…).

Do lipnja 2007.g. Pulapromet je raspolagao s voznim parkom od 29 autobusa, čija je prosječna starost bila 13,5 godina. Čak 18 autobusa je zbog svoje starosti i otežanog održavanja zahtijevalo hitnu zamjenu. Ulaganjem u nove autobuse vodilo se računa i o zakonskoj regulativi koja nalaže da se do 1.1.2012. svi autobusi u javnom prijevozu stariji od 18 godina moraju zamijeniti novima. U razdoblju od 24.03.1904.g. do danas, javni prijevoz u Puli prošao je kroz niz tehnoloških i organizacijskih promjena, ali što je najbitnije, javni prijevoz je opstao, rastao ili stagnirao zajedno sa gospodarskim razvojem grada i šireg područja na kojem je funkcionirao.

Pulapromet u voznom parku ima 34 autobusa. Prosječna starost (stanje na dan 31.12.2013.g) iznosi 9,23 godina. Već nekoliko godina ulažu se značajni napori za sustavno rješavanje financiranja i funkcioniranja javnog gradskog prijevoza, što znači da nedostajući dio potrebnog prihoda, za redovito funkcioniranje prijevoza i obnovu parka, nadoknade vlasnici putem subvencija, dotacija ili na drugi način kako se to već rješava u gradovima Republike Hrvatske, gdje bi posebno trebalo istaći primjer Rijeke i Zagreba. Ovaj pristup u primjeni je od 2000.g.

U narednom periodu očekuju nas značajni zadaci gdje je potrebno sagledati funkcioniranje svih linija, rentabilnih i nerentabilnih, mjesto i zadaću Pulaprometa u sveukupnom prometu Grada, te raditi na redefiniranju uloge javnog prijevoza u gradu Pula i Općinama.
Naše buduće opredjeljenje je jačanje uloge i značaja javnog gradskog i prigradskog prijevoza, te je u tom cilju značajno promišljanje korisnika i vlasnika Pulaprometa.